Kod postavljanja razglasa uvijek postoji razlika između onoga što očekuješ i onoga što te dočeka kada uključiš sistem.
Na papiru sve može izgledati kako treba. Zvučnici su odabrani, snage ima dovoljno, procesor je podešen. A onda pustiš signal…
Nije to ništa neobično. Prostor ima svoje zakonitosti, zvučnici međusobno djeluju, a ono što se dešava na jednoj poziciji ne mora se dešavati nekoliko metara dalje.
Zato je kod sistemskog podešavanja važno znati šta želiš postići i kako ćeš provjeriti da li si to postigao.
Sve ostalo je uglavnom nagađanje.
Prvo postavljanje, onda podešavanje
Kod profesionalnog ozvučenja mnogo se govori o opremi: Koji proizvođač, koji model, koliko decibela, koliko zvučničkih jedinica. Sve to ima smisla, ali samo do određene granice.
Nijedan zvučnik ne zna u kakvom se prostoru nalazi. Ne zna gdje je publika, šta se nalazi iza njega i kako će se njegov zvuk sabrati sa zvukom susjednog izvora.
Zato je raspored zvučnika jednako važan kao i njihov izbor. Ponekad je potrebno promijeniti postavku, a ne dodavati još procesiranja.
Nije baš sve moguće riješiti EQ-om, koliko god neki ljudi to voljeli pokušavati. Zapravo, vrlo malo toga je…
Posebno je zanimljivo niskofrekvencijsko područje. Subwoofera može biti dovoljno, pojačala mogu imati dovoljno snage, a rezultat i dalje neće biti onakav kakav se očekuje. Razlog nije u nedostatku opreme, nego u načinu na koji izvori međusobno djeluju.
Kod rada sa većim brojem subwoofera potrebno je razmišljati o njihovom rasporedu, međusobnim razmacima i vremenskim odnosima. Nije dovoljno da svaka kutija radi. Važno je kako sve zajedno radi.
Don’t overSMAART the system!
Smaart je alat. Vrlo koristan, ali ipak alat.
Kod vremenskog poravnanja subwoofera, front-fill ili side-fill zvučnika – mjerenje daje bolji uvid u vremenske i fazne odnose. Umjesto da se oslanjaš na pretpostavku kako bi nešto trebalo raditi, možeš provjeriti šta se stvarno dešava i donijeti informiranu odluku.
Naravno, potrebno je znati šta gledaš.
Graf sam po sebi ne govori šta treba napraviti. Pokazuje određeno ponašanje sistema, a na osnovu toga treba razumjeti gdje je problem i ima li smisla mijenjati postavke.
Ako se izvori ne sabiraju kako je planirano, dodatni EQ neće riješiti uzrok.
Možda treba provjeriti vremenski odnos, položaj izvora ili samu konfiguraciju. Ponekad je odgovor jednostavan, a ponekad treba malo više kopanja.
Tu, uglavnom, nema posebne filozofije: Izmjeriš, pogledaš šta se dešava, napraviš promjenu i provjeriš rezultat.
Ako rezultat nije dobar, tražiš dalje.
Ipak, mjerenje na jednoj poziciji nikada ne govori cijelu priču. Sistem treba posmatrati u kontekstu prostora i područja koje treba ozvučiti.
U suprotnom se lako dogodi da jedan problem nestane na mjernoj poziciji, a pojavi se na drugom mjestu.
Smaart pomaže da se takve stvari razumiju. Ne donosi odluke umjesto čovjeka koji radi sa sistemom.
Najmanje problema rješava se EQ-om
Kada nešto ne zvuči kako treba, prva reakcija često je posegnuti za ekvilizatorom. Ponekad (čitaj: rijetko) je to opravdano, ali prije bilo kakve korekcije treba razumjeti uzrok problema.
EQ ne mijenja samo amplitudni odziv. Mijenja i fazni odziv, a grafički ekvilizator s većim brojem aktivnih filtara može napraviti prilično složene promjene faze kroz frekvencijski raspon. Što je više nepotrebnih korekcija, to je teže predvidjeti njihov ukupni utjecaj na ponašanje sustava.
Poseban problem nastaje kada se takvim korekcijama pokušavaju riješiti problemi koji zapravo proizlaze iz međusobnog djelovanja zvučnika. Ako se dva izvora na određenoj poziciji međusobno poništavaju, podizanje razine na toj frekvenciji ne mora donijeti željeni rezultat. Može se dodatno opteretiti sustav, a problem ostaje.
Zato je važno razlikovati problem frekvencijskog odziva od problema koji proizlazi iz geometrije izvora, njihova međusobnog faznog odnosa ili vremena dolaska zvuka.
Prije nego što se posegne za EQ-om, treba provjeriti postavku sustava i razumjeti što se događa. Ponekad je potrebno promijeniti vremensko poravnanje, ponekad raspored zvučnika, a ponekad je korekcija frekvencijskog odziva doista opravdana.
EQ treba koristiti kada postoji razlog za njega, a ne kao univerzalni lijek za svaki problem. Cilj nije samo dobiti ravniju frekvencijsku krivulju, nego sačuvati što bolji odnos amplitude, faze i vremena između izvora koji zajedno čine razglas.
Zašto i mjerenje i slušanje?
Mjerenje daje podatke koji pomažu provjeriti ponašanje sistema. Slušanje daje dodatnu perspektivu o konačnom rezultatu. Oboje ima svoju ulogu.
Nije cilj dobiti što ravniju krivulju po svaku cijenu. Cilj je napraviti sistem koji odgovara prostoru i potrebama produkcije.
Ni slušanje nije nepogrešivo. Na utisak utiču glasnoća, položaj i očekivanja. Zato mjerenje i slušanje treba koristiti zajedno, bez pretjeranog povjerenja u jedno ili drugo.
Ako rezultat nije očekivan, potrebno je provjeriti postavku i razumjeti šta uzrokuje odstupanje. Ponekad je problem u procesiranju, ponekad u međusobnom odnosu izvora, a ponekad u samoj geometriji sistema.
Važno je da svaka promjena ima razlog i da se njen učinak može provjeriti.
Dobar sistemski dizajn ne svodi se na izbor zvučnika ili podešavanje procesora. Potrebno je razumjeti akustiku prostora, pravilno postaviti izvore, provjeriti njihove međusobne odnose i prilagoditi sistem stvarnim uslovima.
Dobar razglas nije samo skup kvalitetnih komponenti. To je sistem koji je promišljeno postavljen, pažljivo podešen i provjeren u uslovima u kojima treba da radi.
A do toga se dolazi razumijevanjem, mjerenjem i provjerom. Ne čitanjem kataloga, a pogotovo ne pogađanjem.
Live Audio Notes – bilješke o profesionalnom ozvučenju, sistemskom dizajnu i onome što se dešava kada teorija dođe u dodir sa stvarnim prostorom.